Trpanj je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Područje Trpnja ima sve osobine sredozemne klime s klimatskim razlikama koje su posljedica postojanja visoke planinske zapreke neposredno uz obalu, niza otoka i povremenih kontinentalnih utjecaja.

Kontinuitet življenja na ovom prostoru možemo pratiti još od prapovijesti do danas.
Tako su na padinama brežuljka Gradine koji dominira pristaništem, nađeni primjerci prapovijesne keramike prostoručne izrade koji, uz tragove suhozidina, ukazuju da je tu bilo pretpovijesno naselje gradinskog tipa. I na brežuljku sv. Roka nalazimo prapovijesne tragove na kojima je kasnije sazidana crkva. Na trpanjskoj obali rimski osvajači zatekli su naselje ilirskih Plerejaca na padinama Gradine, a na vrhu tog brežuljka, u kasnoj antici, početkom VI. stoljeća, kada Goti vladaju rimskom pokrajinom Dalmacijom, Bizantski car Justinijan vodi borbu za ponovno osvajanje obale, te da bi osigurao pomorski put uz hrvatsku obalu podiže niz utvrda kao i trpanjsku Gradinu.
Trpanj je prednjačio u emancipiranju hrvatskog jezika u podijeljenoj hrvatskoj zemlji. U Kraljevini Dalmaciji, nakon što je uveden propis kojim je hrvatski postao službeni umjesto talijanskog, uveli su hrvatski kao isključivo jedini jezik kojim će se služiti u svim poslovima. Odluku su donijeli na prijedlog veletrgovca u Aleksandriji, inače svog mještanina, Ive Cibilića. Također su odlučili da će odbiti svakog klijenta, ako ne bude u trgovini komunicirao s njima hrvatski. Reakcija je izazvala bijes manjinskih autonomaša. U listu Il Dalmati satiričnom pjesmom pokudili su Trpanjce, nazvazvši ih mješancima latinske mazge i egipatske magarice (usporedi ime kluba "Faraon").